Dr. sc. IZET BERIDAN: Promocija knjige „NA RAZMEĐU MILENIJA“, autora mr. sc. Hasiba Mušinbegovića

Dr. sc. IZET BERIDAN, redovni profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu

Promocija knjige „NA RAZMEĐU MILENIJA“ („Sigurnosne determinante demografskih promjena na prostoru srednje Bosne u periodu od 1992. do 2005. godine“), autora mr. sc. Hasiba Mušinbegovića, održane 01. 12. 2012. godine, u Bosanskom narodnom pozorištu u Zenici.

*

Dame i gospodo, uvaženi ratni drugovi,

Dva su mi osnovna razloga da sam danas ovdje u Zenici: prvi je, zahvaljujući Hasibu, što je organizirao promociju, jer mi se događa, ako sam nekad u ratu u Zenicu dolazio, haman pješke, sad jednom godišnje – jedva, na promocije ili, eventualno, na fudbalske utakmice. Drugi razlog jeste, moja akademska obaveza i moje obećanje kolegi Hasibu koji, kad je odbranio magistarski rad kazao sam – objavi i bit ću ti promotor. I danas neću puno govorit, znate, kada govorite iza kolege Ćamila, onda vam ne ostane puno. Ja ću samo o nekim detaljima koji su pratili izradu ovoga rada: kolega Hasib je položio sve ispite na postdiplomskom studiju i htio je kod mene prijaviti temu koja će imati čisto vojni karakter. Ne mogu se, Hasibe, sjetiti koja je operacija bila?

– Ofanzivna borbena djejstva Sedog korpusa Armije RBiH.

Neće, velim, moći Hasibe. Teško ćemo izać’ nakraj nas dvojica sa tom tematikom, a s obzirom da je rat gotov – valja nam povezat rat i poratno doba. I moram kazati da sam Hasiba jedva nagovorio na temu koja se nalazi ovdje na dnu knjige „Sigurnosne determinante demografskih promjena na prostoru srednje Bosne u periodu od 1992. do 2005. godine“, koja podrazumijeva najmanje dva, odnosno tri, perioda istraživanja: prijeratno stanje, uticaj rata, borbenih i drugih sigurnosnih događaja na ovom prostoru i, naravno, posljedice. To je tema koju je kolega Hasib malo teže prihvatio i jedno vrijeme mi se bio prikrio, malo. A onda, kad je počeo raditi, bilo ga je malo teže zaustaviti. Kazao sam – „Hasibe, ostavi šta za doktorat“. Kazao je „ja, profesore, nem kad doktorirati; hoću da ljudski magistriram i …“, tako da moram priznati, ovoliko strana, ovoliko istraženoga, vidjeli ste a vidjet ćete još, prevazilazi akademske norme za jedan magisterij.

Kolega Hasib je na svom postdiplomskom studiju iskoristio prehhodna znanja, iskoristio je u izradi magistarskog rada znanja iz oblasti politologije, sociologije, … Malo je teže bilo ući u demografiju i statistika, ali danas je i ta vrsta posla za čestitanja.

Mi malo stariji znamo da smo istraživali onaj rat – Drigi svjetski. Savezni sekretarjat je imao čitave timove koji su radili ove i stručne teme iz Drugog svetskog rata i danas imamo tomove kako su partizani prikazali svoju borbi ’41.–’45. Mi nemamo te institute, nemamo priliku na naučnoj osnovi, u jednom organiziranom smislu, istraživati borbena djelovanja iz ’92.–’95. Možemo samo ovako, na nekoj osvovi ličnoga, posebnoga interesa. Kolega Hasib je to uradio za srednju Bosnu. Preporučujem mu da za drugo izdanje pripremi nove podatke i upotpuni ih, i, dobro bi bilo da se ovako ozbiljno, na naučnoj osnovi i metodologiji sa ovoliko istraživačkoga žara, urade i ostali prostori Bosne i Hercegovine: Krajina, Sjeverna Bosna, Istočna Bosna, … Onda bismo tek imali nešto bolju sliku o svemu što se dogodilo od ’92. do ’95. godnine, naročito Bošnjacima. Bilo je vrlo teško ostati na akademskoj visini istražujući za potrebe ove knjige, odnosno magistarskog rada kolege Hasiba, zato što je to učesnicima, obićno, teško, ali mislim da je to kolega Hasib, uz moju malu pripomoć, uspio. Namućili smo jedan drugog, međutim – ta zamuka je slatka, i ja se danas, i sa stanovišta mog učešća i doprinosa ovoj knjizi, lijepo osjećam.

Još vas jednom pozdravljam i volio bih da brzo bude još pokoja promocija u Zenici, da vidim Zeničake i moje ratne drugove.

Hvala za pažnju.

Zenica, 01. 12. 2012. godine.